Fast food, coffee to go – to je preplavilo suvremeni svijet. Ne samo što se više ne jede stojeći nego se jede i hodajući, odnosno krećući se na bilo koji način: funkcionalno, kao auto koji se puni na benzinskoj crpki da bi vozio dalje. Pa ipak, funkcija uzimanja hrane mnogo je složenija, a njezino osiromašenje žalostan je znak siromašenja međuljudskih odnosa. U našem dijelu zemaljske kugle ljudi su pretežno siti, glad je anomalijska pojava, i hrana se ne doživljava kao neko iznimno dobro i blagoslov. „Kruh naš svagdanji daj nam danas“ molitva je koja se jedva svjesno izgovara i zaboravlja se što zapravo znači. A život se trošio da bi se proizvela hrana koja će ga održati.