S prvim danom travnja Hrvatska pošta pustit će u optjecaj nove prigodne poštanske marke iz serije „Hrvatska fauna“. Ovogodišnji motivi ove dugogodišnje serije poštanskih maraka su slatkovodne ribe - potočna pastrva, šaran i som. Autorica poštanskih maraka je Sabina Rešić, dizajnerica iz Zagreba. Prigodne marke označene su slovnom oznakom A što odgovara iznosima poštarina za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu. Marke su izdane u arcima od 20 maraka i karnetima od 10 maraka, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC) te tri maksimum-karte. Naklada serije iznosi 25.000 primjeraka po motivu u arcima, 8000 karneta i 700 maksimum-karata. Poštanske marke mogu se kupiti u poštanskim uredima i u internetskoj trgovini Hrvatske pošte, www.epostshop.hr.
 
Tekst popratnog letka uz novo prigodno izdanje napisao je dr. sc. Goran Jakšić, znanstveni suradnik iz Javne ustanove Aquatika - slatkovodni akvarij Karlovac. 

Potočna pastrva Salmo trutta (Linnaeus, 1758.) živi u rijekama i potocima dunavskog i jadranskog slijeva te kao jezerska forma u jezerima. Smatra se da je jezerska pastrva forma koja je nastala pod utjecajem posebnog tipa staništa i da je riječ o jednoj vrsti. Tijelo je izduženo i vretenasto te pokriveno sitnim okruglastim ljuskama. Usta su velika, a zubi dobro razvijeni. Po leđima ima crne mrlje s bijelim rubovima, a na bokovima crvene, obrubljene bijelim ili svjetloplavim rubovima. Obojenost tijela je promjenjiva i ovisi o uvjetima okoline. Najčešće naseljava brze, hladne i plitke tekućice planinskih vodotoka temperature od 2 do 16 °C. Uglavnom naraste do 50 centimetara, a rijetko do 70 cm, dok jezerska forma naraste do fascinantnih 140 centimetara i mase iznad 20 kilograma. Maksimalna zabilježena dob je 38 godina. Hrani se različitim životinjama: vodenim beskralješnjacima i sitnom ribom, insektima koji padaju na vodu, punoglavcima i žabama, a veći primjerci napast će i manje glodavce (primjerice miša koji pliva potokom). Mrijesti se migrirajući uzvodno od listopada do siječnja na način da ženka odabire pogodno stanište za mrijest te pomoću repa načini udubljenje u kamenitom i šljunkovitom dnu u koje polaže jajašca kako bi ih oplođena prekrila sitnim šljunkom.
Pregrađivanje vodotoka predstavlja glavnu prijetnju potočnoj pastrvi, jer brane rijeku dijele na segmente mijenjajući vodni režim i onemogućujući migraciju prema izvorišnim dijelovima. Onečišćenje vodotoka i pojačana eutrofikacija također nepovoljno utječu na pastrve koje žive u bistrim i hladnim vodama bogatim kisikom te izravno ugrožavaju opstanak jedinki gušenjem ili fiziološkom toksičnošću i neizravno razgradnjom hranidbene mreže o kojoj ovise. Klimatske promjene mogu dovesti do hidroloških promjena koje utječu na toplinske režime u rijekama, što je ekološki stresor za toplinski osjetljivu potočnu pastrvu. Znatan opseg razdoblja visokih temperatura je najkritičniji jer može iscrpiti pohranjenu energiju, kao i kapacitet vezan uz rast, reprodukciju i preživljavanje. Dodatno, problem stvara sječa šuma uz rubne dijelove potoka i rijeka čime se - osobito za ljetnih mjeseci - mijenjaju mikroklimatski uvjeti.
Po svojoj rasprostranjenosti i ljepoti te kvalitetnom mesu čvrste konzistencije s niskim sadržajem masti, potočna pastrva predstavlja jednu od najvažnijih vrsta za sportski ribolov, dok se zaštita može bazirati na nekoliko rješenja: učinkovit odgovor na klimatske promjene vezan uz uklanjanje nefunkcionalnih brana i prepreka koje smanjuju brzinu riječnog toka i koncentraciju otopljenog kisika u vodi, kao i zabrana sječe šuma koje služe kao prirodni suncobrani uz rijeke i potoke te ograničenje ribolova uz osnivanje rezervata.
 
Šaran Cyprinus carpio (Linnaeus, 1758.) u svojoj izvornoj formi danas je jedna od najugroženijih riba u Europi. U Republici Hrvatskoj je ugrožen u dunavskom slijevu, dok je u jadranski slijev unesen i nije ugrožen (živi također i u bočatim vodama). Obitava u rijekama i stajaćicama s pjeskovitim i muljevitim dnom te gustom vodenom vegetacijom, pri čemu mu najviše odgovara voda temperature od 10 do 30 °C. Robusnog je tijela, a usta su vodoravna s dva para brčića, dok su brčići koji se nalaze u uglovima usta dulji. Leđna peraja ima dugu osnovu te u njoj, kao i podrepnoj peraji, postoji tvrda, nazubljena šipčica. Boja šarana je vrlo promjenjiva i unatoč genetskoj dispoziciji ovisi o prehrani, kondiciji, dobi ribe te drugim uvjetima. Leđa su obično tamnozelena, sivo modra ili siva, a bočne strane žutozelene do zlatne, dok je trbuh žuto-bijel. Obzirom na pokrivenost tijela okruglastim ljuskama, tijekom uzgoja pojavile su se promjene, od izvornog oblika potpuno pokrivenog ljuskama do šarana sa smanjenim brojem ljusaka (veleljuskavi i maloljuskavi), kao i bez ljusaka (goli). Ove promjene u njegovu uzgoju objašnjene su genskom mutacijom i selekcijom. Najviše naraste do 120 centimetara i 50 kilograma, a može živjeti do 50 godina. Svejed je te se hrani mekušcima, račićima, ličinkama kukaca, odraslim kukcima, algama, vodenim biljem i sitnom ribom. Za razliku od potočne pastrve, prilično je otporan na niske koncentracije kisika i promjene temperature, a ne smeta mu ni zamućenje vode i tolerantan je prema organskom onečišćenju. Mrijesti se od kraja travnja pa do sredine lipnja u plitkim dijelovima poplavne zone među vodenim biljem, kao i mirnim dijelovima rijeka na temperaturi vode od 18 do 20 °C. Najvažniji uzrok ugroženosti je miješanje divljih i kultiviranih formi puštanjem posljednjih u otvorene vode, jer na taj se način utječe na gensku raznolikost divljih populacija. Ništa manje važno je smanjenje, pa čak i nestanak prirodnih mrjestilišta, to jest poplavnih područja. Nadalje, šaran ima migracijske sklonosti, posebno u vrijeme mrijesta, pa ga u znatnoj mjeri ugrožava regulacija vodotoka. Na šarana negativan utjecaj ima i unos stranih invazivnih vrsta riba, primjerice babuške (Carassius gibelio) zbog zauzimanja staništa, oduzimanja hrane i hibridizacije (hibridi izgledom nalikuju na obje vrste, plodni su i daju potomstvo).
Zanimljivo je da Kina ima preko 2000 godina dugu tradiciju uzgoja, a Hrvatska preko 100 godina. Tradicionalno zanimanje za šaransko meso kao posnu hranu razlog je introdukcije u mnoge zemlje. Kako bi se očuvale divlje forme šarana potrebno je prije svega zaštititi preostala prirodna mrjestilišta, osnovati rezervate te spriječiti poribljavanje otvorenih voda uzgojenim šaranom.
 
Som Silurus glanis (Linnaeus, 1758.) obitava u dunavskom, ali i jadranskom slijevu gdje je unesen, preferirajući mirna mjesta s manjom brzinom vodenog toka, a da pritom ne zahtijeva puno otopljenog kisika u vodi. Danju uglavnom miruje u dubinama ili skloništima od vodenog bilja i granja te ispod žilja uz strme obale, dok je noću aktivan. Oči su mu izrazito male što govori u prilog njegovoj noćnoj aktivnosti, iako se kreće i danju kad se podiže i zamuti voda. Poznato je da će som krenuti u potragu za hranom ljeti za vrijeme žestokih oluja, pljuskova i grmljavina, pri čemu se kreće i po najjačim vodenim strujama, a poći će i na plića mjesta. Koža mu je debela i bez ljusaka, a glava široka, kao i usta čija donja čeljust prelazi preko gornje. Na čeljustima i nepčanoj kosti nalaze se zubi. Ima jako dobro razvijene osjetne stanice na usnama i brkovima i vrlo je osjetljiv na zvuk. Na gornjoj čeljusti ima jedan, a na donjoj dva para brkova. Leđna peraja izrazito je mala, a podrepna izrazito dugačka i gotovo dodiruje repnu. Boja tijela je maslinastozelena, leđa su tamna, bokovi mramorni, a trbuh bijel ili svjetlosiv. Pripada našim najvećim slatkovodnim ribama, tako da je zabilježeno da može narasti do 5 metara i više od 300 kilograma te živjeti do 80 godina (u Dnjepru je ulovljen som mase 306 kilograma, a prema pisanim podatcima u Dunavu su lovljeni somovi do 340 kilograma, dok u našim prirodnim uvjetima naraste do 3 metra i više od 100 kilograma). Manji primjerci hrane se zooplanktonom i vodenim beskralješnjacima koji žive na dnu, a veći primjerci love ribe, žabe, patke i manje sisavce. Mrijesti se u drugoj polovici svibnja i u lipnju na temperaturi vode do 20 °C, a u to vrijeme je izrazito agresivan. Ženka odlaže jako ljepljivu ikru na vodeno bilje. Pokretima repa iznad ikre obogaćuje vodu kisikom i čisti je od sedimenta, a za vrijeme inkubacije čuva ikru od grabežljivaca. Lokalno gledano, regulacija rijeka uništava njegova plitka mjesta za mrijest. Izvrsnog je mesa s malo kostiju te kao takav interesantan sportskim ribolovcima, kao i u gospodarskom smislu.
Zanimljivo je da somovi i šarani za razliku od pastrva imaju takozvani Weberov aparat, to jest niz preobraženih prednjih kralješaka koji povezuju unutarnje uho s ribljim mjehurom, a čime su omogućeni bolji sluh (jer riblji mjehur djeluje kao zvučni rezonator) i hidrostatička kontrola s pomoću regulacije količine plina u ribljem mjehuru. Isto tako, interesantan je sustav senzornih kanala glave soma koji omogućuje praćenje hidrodinamičkih i kemijskih tragova koje ostavlja plivajući plijen, starih do 10 sekundi i na udaljenosti do 55 puta duljine plijena.