Slastica od biranih otočnih namirnica priča priču o povijesti otoka i grada
 
Zagreb, 10. srpnja 2020. – Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 13. srpnja prigodnu poštansku marku „PUMed – tradicionalna mediteranska gastronomija.“ Motiv prikazan na marki autorice Ariane Noršić je rapska torta, a prema fotografiji koju je snimio Želimir Đenđinović. Nominalna vrijednost marke je 8,60 kuna i otisnuta je u nakladi od 100.000 primjeraka te u arku od 16 maraka. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Što biste učinili kad bi vam rekli: ponesite s Raba najljepše i najbolje što ima, ali da stane u zavežljaj ne veći od dlana čestitog muškarca. Nemoguće?! Rab je puno više od otoka, a Rab'jani ljudi koji se ne zaboravljaju, baš kao ni sva dobra s njihova škoja. No kad bismo zaista morali odabrati što ponijeti, pa čak i na drugi kraj svijeta, bila bi to – rapska torta. Upravo je ta slastica kojoj je – uzgred rečeno – jedina veza s tortama to što je u izvornom obliku okrugla, iako ni to ne mora biti tako, esencija baštine, truda i svega što priroda daje na ovom otoku.

Vremena se mijenjaju, a tradicija je nešto što se brižno čuva, posebno na Rabu i u priči o rapskoj torti. Rapska torta nije samo slastica od biranih otočnih namirnica – sunca, badema, mirisnih limuna i likera od višnje maraške. Ona kazuje priču o povijesti otoka i grada u kojem svaka kamena kuća pamti desetke generacija. Sve je počelo još u 12. stoljeću dok su brašno, šećer i začini bili daleko od otoka. Novotarije su dolazile od mletačkih trgovaca, no malo je toga bilo za otočane. Za jednog pohoda prema Veneciji dalmatinske otoke upoznao je papa Aleksandar III. Na Rabu je, kazuju povijesna vrela, 1177. blagoslovio tamošnju katedralu Uznesenja Marijina. Tom mu je prigodom poslužena slastica koju su pripremile časne sestre – rapska torta. Upravo su one zaslužne za to da je izvorna receptura sačuvana od zaborava. Zapisana je količina namirnica i postupak pripreme koji traje čak tri dana, a recept je čuvan iza zidova samostana sv. Antuna Padovanskog i kod benediktinki iz samostana sv. Andrije. No priča, a potom i recept za njezinu pripremu proširili su se Mediteranom. Tako se rapskom tortom i danas slade u Veneciji, a priprema se i u kućama te poslužuje – baš kao i na Rabu – u vrijeme najvećih blagdana. Danas je poznajemo u dva oblika: u okruglom obliku puža i, češće, kao štangicu, praktičnosti radi. Priprema zahtijeva trud, posvećenost i vrijeme. Recept, ma koliko modificiran, čuva se kao dragocjeno nasljeđe umijeća izrade nježnog tijesta s mirisnom jezgrom od mendula (badema.) Naime, za tortu treba čak kilogram očišćenih badema. Za razliku od njihovih nona i prabaka, današnjim domaćicama nije toliko zahtjevno platiti bademe koliko im je problem naći neprskane limune i naranče čije su korice obvezni sastojak ovoga kolača. Zato je danas rapska torta i najoriginalniji suvenir otoka koji dašak tradicije raznosi diljem svijeta.