Hrvatska pošta pustit će u optjecaj nove prigodne poštanske marke iz dugogodišnje serije „Znameniti Hrvati“. Ovogodišnji motivi u ovoj seriji poštanskih maraka su književnici Vesna Krmpotić, Slobodan Novak, Gustav Krklec te američki aeronautički inženjer hrvatskog porijekla George Martin Skurla. Autori poštanskih maraka su Bruno Petrak i Mario Petrak, dizajneri iz Zagreba. Vrijednost pojedinačne marke iznosi 0,72 eura, a tiskane su u 25.000 primjeraka po motivu. Marke su izdane u arcima od 20 maraka, a Hrvatska pošta otisnula je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC). Poštanske marke mogu se kupiti u poštanskim uredima i u internetskoj trgovini Hrvatske pošte, www.epostshop.hr.

Tekst popratnog letka uz novo prigodno izdanje napisali su dr. sc. Ljubica Josić, leksikografkinja, dr. sc. Nevenka Videk i Antun Kraljević, magistar politologije. 

 
VESNA KRMPOTIĆ (1932. - 2018.), književnica i prevoditeljica. U Zagrebu završila gimnaziju 1951. te diplomirala anglistiku i psihologiju na Filozofskom fakultetu 1959. Radila je na Radio Zagrebu 1960.-62., potom boravila u Indiji, gdje je završila studij bengalskoga jezika 1964. U nizu pjesničkih knjiga, uz ishodišne motive ljubavi i obraćanja drugomu, očituje poticaje indijske duhovnosti i istočnjačkoga misticizma, zamjetljive među ostalim u nadilaženju individualnosti i konkretizacije ljubavnoga iskustva, stvarajući, prema mišljenju većine kritike, apartnu poetiku u kontekstu novijega hrvatskoga pjesništva (zbirke Raskorak, 1965., Dvogovor, 1981., Orfelija, 1987. i dr.). Autorica je više knjiga žanrovski heterogenih proza, među ostalim Košulje sretnog čovjeka (1981.), Pira sunca i mjeseca (1989.), Bhagavatara (1990.) i Puta Jednote (1998.), koje dijele ontološko-metafizički temelj s njezinim pjesništvom. Boravila je u Kairu 1967.-71. te joj je dio opusa nadahnut egipatskom kulturom (Dijamantni faraon, 1975.). Suočavanje s traumatičnim iskustvom gubitka sina zbog bolesti opjevala je u zbirci Ljevaonica za Igora (1978.) i tematizirala u prozi dnevničkih obilježja Brdo iznad oblaka (1987.), koja se smatra središnjim djelom njezina stvaralaštva. U izdanju 108×108 (2006.), najopsežnijoj pjesničkoj zbirci u hrvatskoj književnosti (11 664 pjesme), sabrala je seriju knjiga Stotinu i osam. Napisala je i studiju Indija (1965.). Drame su joj izvođene na Radio Zagrebu od 1978. do 1991. Prevodila je ponajviše s engleskoga. Sastavljačica je antologija indijske te egipatske književnosti, kao i zbornika inspiriranih učenjem Sai Babe. Bila je profesionalna književnica; od 1960-ih živjela je uglavnom u Beogradu, 1973.-77. u Washingtonu i 1981.-83. u Accri. Višestruko je nagrađivana, među ostalim Nagradom „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1999.
dr. sc. Ljubica Josić, leksikografkinja
 

 
SLOBODAN NOVAK (1924. - 2016.), književnik, ide u red najvažnijih proznih autora suvremene hrvatske književnosti. Polazio gimnaziju u Splitu, maturirao 1943. na Sušaku, diplomirao jugoslavistiku 1953. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pridružio se partizanima 1943., demobiliziran 1945. Radio je u Zagrebu 1950-ih kao novinar i urednik, potom je u Splitu bio ravnatelj Drame HNK-a i urednik u Slobodnoj Dalmaciji, iznova u Zagrebu urednik u književnoj redakciji Radio Zagreba te u izdavačkim poduzećima Lykos, Zora i Naprijed (umirovljen 1983.). U književnosti se javio stihovima, ali se ubrzo afirmirao kao prozni pisac koji je okrenut propitivanju odnosa pojedinca i društva, maestralno uporabljujući moderne pripovjedne tehnike. Njegov prvi roman Izgubljeni zavičaj (1955.) potvrdio je iznimnu pripovjedačku senzibilnost te egzistencijalističku poetiku u kojoj će se kretati i kasnija mu djela, napose roman Mirisi, zlato i tamjan (1968.), koji je kritika prepoznala kao jedno od najvrjednijih ostvarenja u hrvatskoj književnosti 20. st.; u njemu monološkim pripovijedanjem problematizira društvenu stvarnost i njezine ideološke silnice, političke i religijske, nastojeći kroz granične situacije poput smrti i bolesti, ali i apsurda, odgovoriti na temeljna pitanja egzistencijalnoga smisla, često se služeći ironičnim iskazima. Ironijom je prožeta i njegova prozna zbirka Tvrdi grad (1961.), u kojoj se antologijskom vrijednošću izdvajaju novele Badessa madre Antonia, Južne misli i Treba umrijeti logično. Autor je zapažena trodijelnoga romana naglašenih autoreferencijalnih i metafikcionalnih obilježja Izvanbrodski dnevnik (1976.) te romana Pristajanje (2005.). Uz romane i novele, pisao je radijske drame, filmske scenarije, osvrte, polemike i kritike. Dobio je Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1989. Redoviti član HAZU-a od 1991. godine.
 
dr. sc. Ljubica Josić, leksikografkinja


 
 
GUSTAV KRKLEC (1899. - 1977.), znameniti hrvatski pjesnik prve pol. 20. st., prozaik i prevoditelj, rodio se u Udbinji kraj Karlovca 23. 6. 1899. Djetinjstvo proveo u Hrvatskom zagorju, gimnaziju završio 1918. u Sušaku, Visoku poljodjelsku školu polazio u Beču, studij filozofije i psihologije 1921. u Zagrebu, a režije u Pragu, gdje je asistirao K. Čapeku. Živio u Beogradu, Zemunu i Slankamenu do 1945., potom u Zagrebu. Preminuo 30. 10. 1977. Objavio humoreske u listu Koprive (1915.). Pisao pjesme pod utjecajem njem. ekspresionizma i surađivao u listu Juriš (Lirika, 1919.; Srebrna cesta, 1921.), a u zrelijoj fazi vraća se tradicionalnom stilu (Ljubav ptica, 1926.; Izlet u nebo, 1928.; San pod brezom, 1941.; Darovi za bezimenu, 1942.). Krklecova poezija, nastala između modernističkih i tradicijskih odrednica, karakteristična je pojava hrvatskog ekspresionizma, ali i samosvojno i osebujno oživljavanje tradicionalne lirske forme. Njegov jednostavan, ispovjedni pjesnički govor, protkan vedrinom i neposrednošću, u nostalgičnim doživljajima djetinjstva i prirode neopterećen arkadijskim sentimentom te nadahnut stvarnim slikama i socijalnim motivima, otkriva pjesnikovu istinsku ukorijenjenost i osobnu povezanost s tematiziranim zavičajnim prostorom. Stilski i metrički dotjeranim, profinjenim i melodioznim, ponegdje i artificijelnim stihovima, panteističkim i radosnim raspoloženjima, a i elegičnim odjecima prošlosti, zauzima istaknuto mjesto u hrvatskoj književnosti. U opusu za djecu njegove duhovite i originalne Telegrafske basne (1952.), Zvonce o repu (1954.), Majmun i naočale (1967.), s likovima iz animalističkog svijeta primjeri su visokog dometa pjesničke epigramatike. Pisao i književno-publicističke zapiske iz kulturno-umjetničkog života, polemike i knjiž. kritike, a nastavlja matoševsku putopisnu i feljtonističku prozu (Lica i krajolici, 1954.; Noćno iverje, 1960.). Prevodio s ruskoga, slovenskoga, njemačkoga, češkoga i mađarskoga. Predsjednik MH-a 1950.-54., DKH-a 1964., 1974. i 1976. te Saveza književnika Jugoslavije 1975. Dobio Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1968. Potpisivao se i kao Martin Lipnjak.
 
dr. sc. Nevenka Videk


 
GEORGE MARTIN SKURLA (1921. - 2001.), američki aeronautički inženjer hrvatskog porijekla zaslužan za proizvodnju i uspjeh lunarnih modula za NASA-in program Apollo kojim je čovjek sletio na Mjesec i proizvodnju vojnih zrakoplova F-14 Tomcat i A-6 Intruder. U doba hladnoga rata George M. Skurla obnašao je najviše funkcije u tada najvećoj američkoj vojnoj korporaciji - Grumman, u kojoj je postao i predsjednik.
 
Glavni doprinos Georgea M. Skurle programu Apollo bila je proizvodnja lunarnih modula za misije Apollo, letjelice kojom su astronauti u misiji Apollo 11 sletjeli na površinu Mjeseca 1969. godine, što je predstavljalo prekretnicu i stratešku pobjedu Sjedinjenih Američkih Država nad Sovjetskim Savezom u svemirskoj utrci. U vojnoj industriji ističe se njegovo vođenje projekta proizvodnje vojnog zrakoplova F-14 Tomcat (poznatoga iz filma Top Gun iz 1986.), koji je desetljećima služio kao glavni i strateški avion lovac američkog mornaričkog zrakoplovstva, kao i aviona A-6 Intruder. U svojoj dugačkoj karijeri, kao inženjer i menadžer, obavljao je mnoge visoke funkcije u najvećoj američkoj vojnoj korporaciji u doba hladnoga rata - Grumman korporaciji, da bi 1985. postao i njen predsjednik, zbog čega je postao bliski suradnik i prijatelj američkih predsjednika. George M. Skurla rođen je u Sjedinjenim Američkim Državama, u gradu Newark, New Jersey, 2. srpnja 1921., od roditelja koji su oboje bili useljenici iz Hrvatske i njegovo prezime izvorno glasi - Škurla. Njegov je otac bio Martin Škurla iz okolice Dubrovnika, a majka Marija Kraljević iz Zagreba. Školovao se u javnim školama u rodnom Newarku i West Orangeu u državi New Jersey, a poslije toga je otišao na studij na Sveučilište u Michiganu, gdje je 1944. stekao diplomu aeronautičkog inženjera. Iste je godine kao pripravnik počeo raditi u korporaciji Grumman u kojoj je postigao najveće karijerne uspjehe. Njegova se karijera razvijala strelovito, već 1950. dobio je svoju prvu upravljačku ulogu kao šef testiranja letjelica, potom kao glavni inženjer tvrtke u vlasništvu Grummana, da bi se vratio u Grumman na druge visoke funkcije i 1965. bio imenovan direktorom Grummanovih operacija u NASA-inom Kennedy Space Centeru (KSC) na Floridi gdje je okupio tim od 1600 stručnjaka koji su bili zaduženi za faze montaže, testiranja i završnih provjera lunarnih modula koji su bili kruna uspjeha programa Apollo. Nakon uspjeha misije Apollo 11, njegov je lunarni modul spasio posadu misije Apollo 13, koja se nakon nesreće u svemiru njime sigurno vratila na Zemlju, iako to nije bila namjena letjelice. Skurla je 1973. imenovan glavnim direktorom operacija Calverton na Long Islandu gdje je vodio projekt proizvodnje aviona F-14 Tomcat i A-6 Intruder. 1976. postao je direktor Grumman Aerospace Corporation, Grummanove tvrtke za razvoj i proizvodnju svih letjelica i zrakoplova koje je korporacija proizvodila, a 1985. predsjednik cijele korporacije. Godinu dana kasnije otišao je u mirovinu i nastavio je raditi kao konzultant. Umro je u Melbourneu na Floridi 2. rujna 2001. godine, a pokopan je u Westburyju na Long Islandu. Još za života i posthumno dobio je brojne časti i bio je član brojnih uglednih društava. Na Florida Institute of Technology imenom Georgea M. Skurle nazvana je zgrada škole aeronautike i godišnja nagrada za izvrsne bivše studente koji su postigli uspjehe u zrakoplovnoj i svemirskoj industriji.
 
Antun Kraljević, magistar politologije (mag. pol.)